Šta znači reč dvoličnost? Na šta mislimo kada za nekog kažemo da je dvoličan?
Sinonim za reč dvoličnost jeste licemerje.
Licemerje, hipokrizija ili dvoličnost često se izjednačavaju. Na primer, u engleskom jeziku dvoličnost se kaže hypocrisy, ali i ona potiče od grčke reči hypokrisis (ὑυπόκρισις) koja znači glumiti, igrati dvostruku igru, kukavičluk i tome slično.
U antičkoj Grčkoj, reći nekome da je „hipokrit“ značilo je predstviti ga kao glumca, odnosno osobu koja namerno, planski, sa uživanjem zavarava druge.
Takođe, neretko se hipokrizija izjednačava i sa ljubomorom, kao posledica toga što se neko pretvara da bude ono što nije, odnosno dvoličan.
Ipak, ljudi su, pogotovu danas, dvolični iz raznoraznih razloga i sve ih je više. Vreme u kome živimo, vreme surovog kapitalizma diktira oblike ponašanja u kojima ne smemo biti ranjivi i emotivni, što opet zahteva da budemo ono što nismo, hladni i surovi, sebični i egocentrični.
Hrvatski dramski pisac, Ivo Brešan jednom je napisao: „Čovjek uvijek može navući masku na lice, a u sebi ostati onaj koji je bio. Ali što ako maska sraste s licem? S vremenom ti postane sve teže igrati dvostruku igru, pa počneš sam sebe uvjeravati da doista i misliš to što govoriš, kako bi u vlastitim očima ostao čist. Ukratko, mozak ti se okameni.”
Hipokrizija ili dvoličnost se stvara kada zastupamo stavove ili vrednosti koje istinski ne volimo i u koje ne verujemo.
U suštini, prema svim etičkim načelima, dvoličnost je nemoralno ponašanje jer se osoba predstavlja onakvom kakva nije u svojoj biti, suštini.
