Šta je to šanac?
Specifično poljsko utvrđenje naziva se šanac.
Etimologija kaže da izraz šanac potiče od nemačke reči schanze i predstavlja tip poljskog utvrđenja (rova) u službi defanzivnog borbenog sredstva i napravljeni su od zemlje.
Šanac je sličan jarku, ali znatno se razlikuju i ne treba ih mešati, jer je šanac složeniji zemljani rad za borbu i od jarka i od rova, premda jarak je ne retko deo šanca (šančeve odbrane).
Razlikuju se otvoreni i zatvoreni tipovi šančeva. A prvi put su se koristili za vreme srednjeg veka, dok su u 19. veku najviše upotrebljavani da bi se tokom Prvog svetskog rata kao borbeno sredstvo izbacili.
Osnovna funkcija šanca je da zakloni pešadiju koja koristi vatreno oružje poput pušaka, artiljerije i topova. Najčešće su se šančevi pravili na važnim strateškim položajima, ne retko pored puteva gde bi prolazila protivnička vojska. Uglavnom u brdima gde je protivnik teško mogao da napadne.
Takođe, šančevi su se međusobno razlikovali i po obliku. S obzirom da je izgled šanca zavisio od terena pravili su se kvadratni, pravougaoni, zvezdasti, trouglasti ili šančevi nepravilnog oblika.
Postoji zapis po kojem saznajemo da je za vreme Prvog srpskog ustanka jedan ruski inženjer Gramber oblazeći ustaničke šančeve zabeležio dimenzije i izgled šanca. Tačnije, prema njegovim rečima profil šančeva sastojao se od grudobrana (zemljani nasip koji je predstavljao zid šanca), punjeni su zemljom, a imali su i zaštitnu ogradu i rovove oko grudobrana, kao i kapije za ulazak i izlazak posade. Šančevi su bili u visini od oko 182 cm.