Šta je neoklasicizam
Jedan od pravaca u književnosti naziva se neoklasicizam.
Poput mnogih filozofskih pravaca i pravaca u umetnostii književnosti i neoklasicizam ima svoje specifično mesto.
Izraz neoklasicizam kovanica je od dve reči, grčke neos u značenju nov i latinske classis. Neoklasicizam predstavlja književni pravac na Zapadu, od 1905. godine, koji se oslanja na klasičnu knjižavnost i posebnu pažnju pridaje savršenstvu obilka.
Neoklasicizam je poznat po tome što se, kao umetnički pravac, oslanja na umetnost Grčke i Rima, iz perioda između kraja 19. veka i početka 20. veka, ali se i delom nadovezuje na stari klasicizam koji ističe jak intelekt i gaji stroge forme dela.
Ovaj pojam se različito upotrebljava pojedinim zemljama Evrope. Na primer, u češkoj i nemačkoj literaturi neoklasicizam označava različite stvari od onih u engleskim i francuskim tekstovima.
Socijalistički neoklasicizam bio je zastupljen u socijalističkim zemljama, počevši od Rusije posle Staljinove vladavine, i bio je simbol izgradnje reprezentativnih zgrada koje su se nazivale „staljinistička gotika“.
U slikarstvu su pored avangardnih umetnika Pabla Pikasa, Đorđa de Kirika, Karla Kara, Adolfa fon Hildebranda neoklasicistički uticaji su bili vrlo zapaženi.
U književnosti neoklasicizam se izdvajao po autorima koji su isticali opise iz prošlosti i istorijske teme bez nekih preteranih ličnih utisaka i bez psihološke analize, odnosno emocija.
Neoklasicizam se poistovećuje sa gajenjem forme, stilskim jedinstvom, kao i sa tačnim i preciznim izjašnjavanjem, bez preterane osećajnosti.