Demagogija jer reč grčkog porekla – demagogos, što znači vođa naroda, pukovođa. U antičkoj grčkoj demagog je bio obično govornik koji je nasupao kao predstavnik narodnog raspoloženja.
U savremenoj politici upotrebljava se u prenesenom značenju, pa označava zavođenje, obmanjivanje naroda. Danas se pod demagogom podrazumeva osoba koja se senzacionalno obraća narodnoj masi, prividnim dokazima koja imaju cilj – sticanje moći, ostvarenje ličnih interesa I zadržavanje na pozicijama koje im realno ne pripadaju.
Demagozi se oslanjaju na masu, koriste očekivanja I strahove jednog društva. U svojoj retorici, koriste propagandu I ostrašćene govore za postizanje cilja. Obećavaju brzo ispunjenje želja, nastojeći da izvrše prevrat u državi. Oni svojim oratorskim sposobnostima podstiču strahove, izazivaju mržnju I paranoju.
Demagozi svojim lažnim obećanjima, bez argumenata utiču na kolektivno stvaranje iluzija, a sve u cilju njihohvog dolaženja na vlast. Obećavaju neizvodljive programe I nemogućim obećajima podilaze narodnoj masi. Demagogija posebno dolazi do izražaja u predizbornom periodu.
Aristotel je demagogiju smatrao nečasnim I iskvarenim političkim oblikom – što I de facto jeste. Svojstvena je svim društvenim uređenjima I tokom istorije, njen razvoj I izraz je samo menjao “šminku” ali je suština ostajala ista.