Termin “melanholija” je prvi upotrebio Hipokrat koji ju je opisao kao bolest. Melanholija je vrsta duševne bolesti kod koje dominiraju osećaj bezvoljnosti, praznine, bezvrednosti I hroničnog umora. Karakteriše je nedostatak entuzijazma, opšta usporenost, a u nekim slučajevima čak I nepokretnost. Dolazi do gubitka apetita, gubitka težine čak anoreksije, smanjenja seksualnog nagona I poremećaja u spavanju. Simptomi melanholije su: nedostatak zadovoljstva u svakodnevnim aktivnostima, budjenje barem dva sata ranije, depresija koja je najjača ujutru, postojanje stalnog osećaja krivice koja je zapravo suvišna ili neodgovarajuća.
Osobe sa simptomima melanholije govore o sebi kao o beskorisnim, nesposobnim za ljubav, nespsobnim da učine nešto dobro, dosadne osobe i slično. To su osobe koje su sklone doživljavanju preterane I nezdravve tuge, koje nakon gubitka važne osobe osećaju da u njima više nema vrednosti.
Smatra se da nema melanholije bez ozbiljne količine mazohizma, jer melanholik radi sebi sve ono što bi izuzetno ljuta osoba radila pojedincu koji ju je opasno povredio Tim svojim ponašanjem, melanholik izbacuje nagomilanu agresiju I zadovoljava potrebu za kaznom, jer on veruje da je sam glavni krivac što je izgubio voljenu osobu.
Žene bar tri puta češće pate od melanholičnog pogleda na svet, od muškaraca.
Suprotno uvaženom mišljenju, melanholija iziskuje ozbiljan stručni pristup I lečenje.
Interesantno je navesti, da po podacima Svetske zdravstvene organizacije, svaki deseti čovek ima melanholičan pogled na svet,a procene govore da će depresija do 2020- godine postati vodeći uzrok smrti u ženskoj populaciji, odmah posle kardiovaskularnih bolesti. Smatra se da svaki dvadeseti stanovnik plante ima barem jednu depresivnu životnu epizodu.