Oh, kako smo svi srećni kada nam neko kaže : „Reci muštuluk“! Pa svi zanamo zašto. Zato što ćemo uskoro čuti lepu vest.
Važi mišljenje da je reč muštuluk turska reč, međutim, to nije tačno. Muštuluk je persijska reč, ali su je turci doneli na ovo područje.
Muštuluk je običaj da se dobra vest plaća. Koristi se prilikom srećnih događaja kao što su pre svega rođenje deteta i venčanja, ali i za sva ostala za koje znamo da će se onaj, od koga tražimo muštuluk, obradovati.
Osoba koja zna srećnu vest i koja je došla da je saopšti, dakle – glasnik, zove se muštulugdžija. On donosi vest , ide do svakog ko je zainteresovan za dobru vest i svakom posebno naplaćuje.
Muštulugdžija prilazi osobi od koje očekuje nagradu i kaže joj „muštuluk“, na šta osoba koja očekuje vest plaća ne znajući šta će čuti. Nagrada ne mora da bude u novcu, već to može biti i u kolačima, bombonama, voću,…