Šta je to idealizam?
Idealisti su sledbenici filozofskog pravca poznatog kao idealizam.
Svima se desi da kažemo za nekog da je idealista i to u svakodnevnom govoru često podrazumeva osobu koja je perfekcionista, koja se upravlja idealnim, odnosno savršenim principima.
Pozivajući se na etimologiju ne bi li saznali poreklo izraza idealizam, nalazimo da koren leži u grčkoj reči idéa što znači pojava, lik, svojstvo ili način.
Prema filozofskoj definiciji, idelizam je materijalizmu suprotan pogled na svet, po kojem je spoljni svet samo predstava subjekta koji opaža, a materija samo oblik u kojem duh dolazi do izražaja.
Međutim, reč idealista se u nekim prevodima tumači i kao sanjar, zanesenjak.
Može se reći i da idealizam predstavlja filozofski pravac koji ideju stavlja na prvo mesto, daje joj prioritet nad materijalnim svetom. Ideja je prema u osnovi svega.
Postoje razne podele u okviru idealizma. Osnovna podela je na metafizički i epistemološki, zatim apstraktni i praktični, i podela na objektivni i subjektivni idealizam.
Metafizički idealizam je direktno suprotstavljen materijalizmu, dok epistemološki ili saznajni idealizam određuje se kao proces saznanja u kojem um može jedino saznati psihičke pojave i stvari. Apstraktni idelaizam je platonska predstava o samostalnom i nezavisnom postojanju prapojmova, zakona. Praktični idealizam odnosi se na sledovanju idealnih stvari, postavljanje života i svega prema savršenim i idealnim stvarima.
Kao poslednji par je objektivni ili konkretni idealizam je,prema Hegelovom određenju „onaj po kome pojmovi razuma postoje u samoj stvarnosti“. I subjektivni idealizam jeste učenje po kome je spoljni svet samo predstava, a stvarno postoji samo posmatrač.