Epitet je reč grčkog porekla (grč. Epitheton) što znači ono što je pripisano nečemu. Predstavlja pridev ili prilog koji dolazi uz glavnu reč kako bi ona bila što verodostojnija, življa I potpunije bila opisana. Uglavnom su to pridevi koji stoje uz imenicu (npr. Lepota djevojka) ili uz glagol (npr. Lepo slika). Epitet uvek opisuje I naglašava karakteristiku reči uz koju stoji.
Epiteti su zastupljeni I u svakodnevnom govoru, ali se posebno koriste u kniževnosti, kako bi likovi i događaji bili što bolje opisani, a čitalac imao snažniji utisak.
Epiteti mogu biti:
– pravi (npr. Drvena klupa – klupa napravljena od drveta) I
– metaforički (npr. Olovne noge – umorne noge, teške kao olovo).
Lingvistika razlikuje sledeće tipove epiteta:
– Stalne – one koji se koriste u epskim književnim delima (npr. Crna zemlja, rujno vino,…)
– Banalne – one koji se stalno upotrebljavaju (npr bistri potok)
– Šablonske – oni koji se uobičajeno upotrebljavaju uz neku imenicu (npr sočna jabuka)
– Nepodesne – epiteti koji čine izražavanje usiljenim (npr super knjiga).
Epitet su zapravo one reči koje nam dočaravaju nekog, nešto ili neku radnju, ali tako da slušalac ili čitalac stekne pravu impresiju o tome, baš onakav ugođaj, kao da je to tu pred njim.